Brotnjo

Područje današnje općine Čitluk, odnosno Brotnja, prvi put u povijesti spominje se 1306./07. godine u trgovačkim odnosima s Dubrovnikom. Taj do sada pronađeni najstariji nadnevak nađen je u dubrovačkom Povijesnom arhivu, što nas upućuje na to da je Brotnjo u to doba bilo povezano s tim primorskim gradom još u srednjem vijeku. Na ovom području do današnjih dana sačuvan je veći broj ilirskih gomila i gradina, rimskih hramova, ostataka antičke i rimske kulturne baštine, srednjovjekovnih, starohrvatskih crkvenih zgarišta, starih turskih kula, bezbroj vrlo različitih stećaka, tih “kamenih spavača“, koji svjedoče o bogatom, burnom i umjetnički nadahnutom životu na ovom području. To su, uglavnom, najkraće rečeno na neki način obilježja prošlosti Brotnja. U Brotnju je sačuvan veliki broj ilirskih gradina, a najpoznatije su u Hamzićima, Gradnićima i Krehin Gradcu. U tim prapovijesnim spomenicima pronađeni su grobovi, oružje, te razne vrste nakita, keramičkog posuđa i oruđa.

Osim Ilira, na području Brotnja živjeli su i Kelti u 4. i 3. stoljeću prije Krista. Na ovim područjima i Grci su imali značajnog utjecaja. Osim Grka, i Rimljanima su bili zanimljiva ova područja istočne obale Jadranskog mora, a njihovim dolaskom u ove krajeve opadao je utjecaj grčke kulture. Za vrijeme Rimljana u ovim krajevima, Brotnjo je teritorijalno pripadalo rimskoj provinciji Dalmaciji. Ostatci rimske materijalne kulture još su vidljivi u mnogim naseljenim mjestima Brotnja i to u Čerinu, Čitluku, Krehin Gradcu, Tepčićima, Biletići Polju… Na ovim lokalitetima pronađen je rimski novac, rani ostatci graditeljske arhitekture, kameni spomenici, rimski crijep, keramika, razne alatke, nakit i oruđe.